United-Kingdom-flag32x32.png

Newsletter

U Italiju po dozu pozitive! 

 

Venecija, Italija

 

Nikad nisam pretjerano voljela kad bi me netko upitao da izdvojim neku stvar, mjesto, boju, pjesmu, što god, kao najdraže. Još od osnovnoškolskih leksikona i spomenara takva pitanja su me činila tjeskobnom jer su me tjerala  da se stavljam u kojekakve ladice birajući samo jednu mogućnost. Pa daj, svijet je prepun šarenila i lijepih stvari, ne mogu odabrati samo jednu! Buntovnički, i danas odbijam odgovarati na takva pitanja smatrajući ih ograničavajućima. Ipak, jedna anomalija se pojavila i samoj sam sebi “uskočila u usta”. Da stvar bude gora, radi se o mjesecu u godini. Da, imam najdraži mjesec u godini. Ali to nije mjesec u kojem sam rođena niti mjesec koji nadaleko svi smatraju najljepšim, božićni mjesec. Moj mjesec je sasvim običan, ni po čemu općenito poznat, ali meni najposebniji. Radi se o listopadu, mjesecu kada ja već treću godinu zaredom sa svojim životnim i prostornim  suputnikom uzimam predah od života, uključujem modalitet „mozak na pašu“ te otputujem u neku stranu zemlju/e.  Ove godine izbor je pao na sjever Italije, kratki intermezzo u Beču te Češku. Putovanja nikad dosta, a ovo je trajalo samo 2 tjedna.  Moram napomenuti da sam, kao svako ljudsko biće, krenula u planiranje puta sa svim svojim predrasudama dajući prednost predivnoj Češkoj gdje ćemo posjetiti braću  Slavene, a marginalizirajući Italiju na način da ću imati osjećaj kao da se nisam makla iz Dalmacije. Ponekad mi je drago kad se moja predviđanja i predrasude empirijski razbiju, i ovo je bio jedan od tih slučajeva.

 

Ponte di Rialto, Venecija, Italija Venecija, Italija Trg sv. Marka, Venecija, Italija

 

 

U Italiji smo bili smješteni u Milanu odakle smo prema svojim preferencama odlučili posjetiti romantičnu Veneciju, nacionalni park Cinque Terre te gradić Varennu koji se nalazi na obali jednog od najdubljih jezera Europe, jezera Como.  Prvi dan je bio posvećen gradu gondola,  Veneciji.  Savjet koji sam ja zdušno prihvatila i isto tako ga dalje prosljeđujem, jest taj da lutate.  Lutajte, izgubite se po Veneciji, prođite tim uskim prolazom, zavirite iza tog ugla, nikad ne znate što vas čeka. Ljudi masovno idu lijevo? Vi skrenite desno.  Nemojte biti opterećeni time da dođete na trg sv. Marka što prije, ostavite koju sekundu taj fotoaparat, pogledajte oko sebe, uhvatite domaćina kako se smije, kako prepoznatljivo skuplja prste ruke te objašnjava drugom Talijanu nešto što samo on razumije. Dok gledate Most uzdaha, romantični duh grada će vas jednostavno vratiti natrag u vrijeme, a vi ćete trljati oči jer bi se zakleli da ste na njemu zaista vidjeli zatvorenike kako melankolično zadnji put upijaju Veneciju.  Ako ćete posjetiti okolne otoke, kao što smo mi Burano, otiđite tamo nakon što ste obišli Veneciju, priuštite sebi odmor od kakofonije grada i odmorite se gledajući jedinstvene šarene kućice koje su u savršenoj harmoniji s hipnotizirajućim talijanskim nebom.  Na povratku iz Burana, dok smo žurili kroz  Veneciju da bi stigli na vlak na vrijeme, ostat će mi najljepša uspomena iz toga grada, skupina djece koja igra nogomet s nekom starom loptom, sjajni pogled dječaka koji se vragolasto smiješi dok mu ja vraćam loptu, skupina majki koja razgrće robu i miris mortadele. Opčinio me taj kontrast, takva jednostavnost života u jednom od najljepših i najposjećenijih, a time i bogatijih gradova svijeta.  Mislim da je već u tom trenu, Italija ukrala jedan dio moga srca.

 

Burano, Italija Burano, Italija Burano, Italija

 

Sljedeći dan put nas je odveo u Varennu. E sad, zašto baš jezero Como i grad Varenna? Dok smo tek odlučivali koja ćemo mjesta uopće posjetiti na sjeveru Italije, na Internetu smo pretraživali  slike tog dijela  zemlje. Naletjeli smo na jezero Como koje je izgledalo apsolutno bajkovito. Varennu smo odabrali jer nije toliko posjećena kao  ostala mjesta na tom jezeru. Kad smo napokon došli u taj gradić, pitanje se samo od sebe nametnulo: „Zašto?“. Varenna je šarmantno mjestašce s jednim od ljepših pogleda i panorama koje sam dosad doživjela. Iznad  nje se nalazi srednjovjekovni dvorac okružen maslinikom, Vezio kojega čuvaju duhovi, a pogled s njega niti jedna fotografija ne može dočarati. Postoji nešto smirujuće u cijeloj toj atmoferi u kojoj lako izgubiš pojam o vremenu, jednostavno se diveći planinama i nepreglednom plavo – zelenom prostranstvu.

 

 Varenna, jezero Como, Italija Varenna, Italija Jezero Como, Italija

 

Cinque Terre je nastavio niz jednostavnosti talijanskog življenja. U tih pet sela, svako malo naiđete na neki restorančić koji izgleda kao da ste se jednostavno našli usred ručka neke domaće familije, a od Monterossa do Riomaggiorea proteže se miris prženih liganja. U zraku kojeg ispunjavaju opijeni zvuci smijeha turista i lokalaca osjeti se bezbrižnost i opuštenost. Nemojte zaboraviti posjetiti plaže koje izgledaju kao privatne plaže kakvog vrckavog diva budući da se kuće nalaze na visokim stijenama, a ogromni oblutci izgledaju upravo kao da ih je njegova divovska ruka donijela tu radi povremene razonode. Upitala sam se, radi li i taj imaginarni div žabice po moru s njima?

 

Cinque Terre, Italija Cinque Terre, Italija Cinque Terre, Italija

 

Prvi susret s Milanom bio je izlazak iz metroa, a sljedeće što sam vidjela bila je impozantna građevina milanske katedrale. Dok šetate komercijalnim centrom grada, na kraju ulice  ćete naići na rimske kolone sv. Lorenza. Kao u kakvoj urbanoj pustinji  svako malo iskaču povijesne oaze koje napajaju vaše oči kulturnim blagom. Ako želite odmoriti od užurbanog tempa grada, posjetite dvorac  Sforzesco,  prošećite okolnim Parcom Sempione na kraju kojeg se nalazi Slavoluk mira, a ako budete imali sreće kao ja, možda vas njemu privuče  bas gitara iz koje dopiru zvuci opuštajućeg Pink Floyd-a. Ali da bi u potpunosti upoznali Milano, morate upoznati Milanese. Oni nisu ugodni samo oku i uhu, već i duhu. Prvu večer kad smo tek došli u Milano, sjeli smo na gradski trg sa željom da nešto pojedemo i divimo se pogledu  na prekrasni Duomo. U jednom trenu do nas je nonšalatno došetala djevojka tražeći nas maramicu. U prvom trenu ja sam ostala bez teksta, jer znam da bi u mom rodnom gradu, puno ljudi pomislilo da je čudno što od neznanaca traži maramicu. Nešto tako sasvim jednostavno, a kod nekih tako neuobičajno je razlog zašto ja volim Milano i sigurno bi se jednog dana voljela vratiti. Dok ih promatrate na ulici, u podzemnoj željeznici, primjetit ćete koliko su opušteni, nasmijani, s kojom se lakoćom upuštaju u konverzaciju s neznancem koji sjedi do njih u metrou. Grad uistinu jesu ljudi, a sudeći po tome Milano je predivan.

 

Milano, Italija Milano, Italija Milano, Italija

 

Piše: Marija Blajić 

 

Go to top