United-Kingdom-flag32x32.png

Newsletter

Info centar za mlade Zadar uspješno obilježio Svjetski dan borbe protiv AIDS-a!

 

U ponedjeljak, 1. prosinca 2014. lokalni Info centar za mlade Zadar uspješno je proveo akciju u sklopu obilježavanja Svjetskog dana protiv AIDS-a.

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a (World AIDS Hepatitis Day – WAD) obilježava se 1. prosinca svake godine, počevši od 1988 godine. Info centar je u svojim prostorijama od 9 do 15 sati pružao informacije korisnicima zašto je bitno testirati i štititi se, te redovito odlaziti na preglede kod liječnika, bez obzira na prisutnost znakova bolesti. Informiranje se odvijalo u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Zadar i kafićom Frenky bar. Informativni letci  s prezervativima dijelili su se u kafiću Frenky bar i ispred Studentskog kluba Božo Lerotić.

GDJE SE MOŽETE OBRATITI ZA TESTIRANJE, POMOĆ I SAVJET?

U  Hrvatskim zavodima za javno zdravstvo i Županijskim zavodima za javno zdravstvo svi građani mogu doći po savjet i pomoć, te se mogu obratiti za besplatno i anonimno testiranje na HIV. Prije samoga testiranja prvo se razgovara s potencijalno zaraženom osobom, te ukoliko se postoji sumnja, osoba se testira na HIV. Testiranje se vrši vađenjem krvi, a rezultati testiranja dolaze u roku od 2 dana, ističe dr. sc. Alan Medić, spec. epidemiolog, koordinator Savjetovališta za anonimno i besplatno testiranje na HIV i voditelj Službe za epidemiologiju. Iz Zavoda za javno zdravstvo Zadar doznajemo kako je na području grada Zadra evidentirano je 40-ak osoba zaraženih HIV-om!

ŠTO JE AIDS I HIV? 

AIDS je bolest imunološkog sustava izazvana virusom HIV. AIDS je kratica eng. naziva Acquired Immunodeficiency Syndrome, što znači sindrom stečenoga nedostatka imunosti. SIDA je francuska kratica istoga značenja. HIV zaraza nema karakteristične simptome i dijagnosticira se jedino testiranjem. U ranoj fazi zaraze HIV-om mogu se javiti nespecifični simptomi: povišena tjelesna temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, grlobolja, mučnina, gubitak teka, osip, povećanje limfnih čvorova, bol, pečenje, svrbež, krvarenje, promjene kože/sluznice, promijenjen iscjedak u području spolovila/čmara, bol tijekom spolnog odnosa, poteškoće mokrenja.

NEKOLIKO OSNOVNIH ČINJENICA O HIV-BOLESTI

HIV – bolest je zarazna bolest, a zasad virus humane imunodeficijencije (HIV) ne možemo iskorijeniti iz tijela; djelotvornoga cjepiva ni lijekova koji bi izliječili zarazu zasad nema, no određene preventivne mjere pokazale su se uspješnima. AIDS je stanje uznapredovale ili kasne faze bolesti koju uzrokuje HIV. Od časa zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a, u neliječene osobe prođe u prosjeku 10 godina. Ako osoba ima neku spolno prenosivu infekciju, ima veći rizik za zarazu HIV-om. Često SPI nemaju nikakve simptome. Jedino se HIV testiranjem može utvrditi HIV status. Prema izgledu osobe ne možete znati je li ona zaražena HIV-om.

HIV se najčešće prenosi: spolnim odnosom sa zaraženom osobom, zajedničkim korištenjem igala ili šprica (droga, tetoviranje ili piercing), te sa zaražene trudnice na dijete (tijekom porođaja, trudnće i dojenja). Najveći rizik od prenošenja HIV-a postoji kod transfuzije zaražene krvi, gdje se 60-100% svih primatelja zarazi. Iako se u Hrvatskoj sva krv testira, uvijek postoji minimalni rizik. Također, analni odnos bez kondoma najčešći je način prijenosa HIV-a. Smatra se da muškarac lakše zarazi ženu, nego žena muškarca. [1]

Istraživanja pokazuju da uporaba lateks prezervativa smanjuje rizik od širenja infekcije za najmanje 80%.[2] Također, prezervativi od poliuretana pružaju jednaku zaštitu kao i oni od lateksa. Savjetuje se koristiti lubrikante na bazi vode (ne uljna maziva!) kako bi se izbjeglo pucanje prezervativa!

Redovitim uzimanjem lijekova može se postići nemjerljiva količina virusa u krvi, tako da danas pretpostavljamo kako je s HIV-om moguće doživjeti gotovo normalnu starost.

Prije svega, savjetuje se da se odgode spolni odnosi (dok niste spremni), da se ne mijenjaju često partneri, da se koristi zaštita (u Hrvatskoj je najčešći put prijenosa HIV infekcije spolnim odnosom bez kondoma!), da se ne koriste alkohol i droge. HIV/AIDS i SPI se šire i neznanjem! Zato je slogan programa rada centara za testiranje na HIV „Znanje pobjeđuje“! Testiranje na HIV ključ je za pravovremeno liječenje i prevenciju!

KOJIM PUTEM SE HIV NE PRENOSI?

HIV se ne prenosi rukovanjem, grljenjem, poljupcem, kontaktom s predmetima (npr. javne telefonske govornice, u autobusu, u vlaku itd.), uporabom javnih zahoda, tuševa, sauna, kašljanjem, kihanjem, kontaktom kože sa suzama ili slinom, milovanjem, ljubljenjem, petingom. Ne prenosi se pregledom kod liječnika niti uobičajnim pregledom/popravkom kod stomatologa, putem domaćih životinja (ogrebotine, ujedi), davanjem krvi. Ne prenosi se tijekom uobičajne njege oboljeloga od AIDS-a.

Više informacija o AIDS-u možete pronaći i na www.hzjz.hr , www.zdravlje.hr, a za pomoć i savjet na tel: 023/300-841 (Zavod za javno zdravstvo Zadar, Kolovare 2).

obilježavanje aidsa

Hvala Vam što ste pročitali ove informacije! Štitite se i testirajte se!

Martina Đurković


[1] Izvor:  J. Begovac: Živjeti s virusom humane imunodeficijencije, 2004., str.8

[2] Isto, str. 13

PREDSTAVLJAMO EUROPSKU VOLONTERSKU SLUŽBU

O ČEMU SE RADI?

Lokalni Info centar za mlade Zadru održao je predstavljanje Europske volonterske službe (EVS) u suradnji s Info Zonom iz Splita - Regionalnim Info centrom za mlade, u četvrtak 30. listopada, s početkom u 13.10h. Program Europske volonterske službe predstavljen je zainteresiranim maturantima Gimnazije Vladimira Nazora i Prirodoslovno-grafičke škole u Zadru. U Multimedijalnoj dvorani škole okupilo se tridesetak učenika koji su htjeli znati nešto više o Europskoj volonterskoj službi, programu koji omogućuje volontiranje u stranoj zemlji čak do 12 mjeseci. Za volontere EVS programa sudjelovanje je besplatno, a osigurani su smještaj, hrana, osiguranje, mjesečni džeparac i putni troškovi.

EVS3

 

TKO I KAKO SE MOŽE PRIJAVITI ZA EVS?

Za volontiranje u nekoj europskoj zemlji mogu se prijaviti svi zainteresirani mladi od 17 do 30 godina, tako da na stranicama Europskog portala za mlade: http://europa.eu/youth/HR/ pronađu popis akreditiranih organizacija koje mogu sudjelovati u EVS-u. S tog popisa pronalazi se organizacija u stranoj zemlji koja ima akreditaciju kao 'receiving organisation' (organizacija primatelj),  u kojoj volonter obavlja službu i koja je dužna volonteru pružiti potporu u radu i učenju i osigurati praktične stvari oko života u novoj sredini. Potrebno je pronaći i organizaciju iz Hrvatske koja ima akreditaciju kao 'sending organisation' (organizacija pošiljatelj), koja je zadužena za pripremu volontera za odlazak. Sa lijeve strane postoji tražilica koja pomaže odabrati zemlje, područja interesa, vrstu organizacije i sl. Nakon pronalaska željenog projekta volonter treba kontaktirati organizaciju oko slobodnih volonterskih pozicija i dalje s njima dogovoriti početak službe.

ŠTO KAŽU EVS VOLONTERI?

EVS1Svoja iskustva i dojmove na samome predstavljanju EVS-a ispričale su i volonterke Yordanka iz Bugarske te Dominika iz Poljske, koje trenutno volontiraju u udruzi Argonauta na godinu dana. Volonterke su istaknule kako je potrebno imati hrabrosti za ovakvu odluku, no maturantima su poručile da svakako iskoriste ovu priliku, barem na par mjeseci. Ističu kako su volontirajući kroz EVS projekt naučile mnogo toga, primjerice, u radu s djecom, naučile su hrvatski jezik, izgradile su samopouzdanje, upoznale se s hrvatskom kulturom i prirodnim ljepotama, te upoznale mnoge prijatelje. Također su istaknule kako je važno napisati dobro motivacijsko pismo i životopis pri prijavi za volontiranje.

Za više informacija vezanih uz Europsku volontersku službu, pored europskog portala za mlade, možete pronaći i na www.mobilnost.hr, ili se jednostavno obratite u novootvoreni Info centar za mlade Zadar.

 

 

Fotogaleriju slika možete pogledati na facebook stranici.

 

Martina Đurković

 

Pobjednici natječaja „Krea(k)tivni i (ne)ovisni“ 

 

„Krea(k)tivni i (ne)ovisni“ naziv je umjetničkoga natječaja i izložbe izabranih umjetničkih radova mladih u dobi od 15 do 30 godina, na temu suvremenih ovisnosti. Žiri je od svih pristiglih radova na natječaj odabrao devet koji su predstavljeni na izložbi, a autori triju najboljih radova su i nagrađeni. Više o samome natječaju pročitajte ovdje. Radovi su realizirani u različitim medijima i tehnikama od skulpture, slika, kolaža do fotomontaže.

Prvo mjesto, sa jednoglasnom odlukom žirija, osvojio je Dominik Badel sa fotomontažom "Lice ovisnosti". Drugo mjesto osvojio je Marin Franić sa slikom "S.O.S. za život", dok je treće mjesto osvojio je Dejan Seretinek sa instalacijom-asamblažem "The Wall-zid potrošačkog društva i konzumerizma". Ostali autori izloženih djela su: Katarina Nekić, Iva Škoro, Duje Mazić, Bernarda Klinar, Anita Vidović i Kristina Kežman.

Fotogaleriju sa izložbe možete pogledati i na našoj facebook stranici.

Kako je došlo do ideje projekta i samoga naziva "Krea(k)tivni i (ne)ovisni"? Tema o suvremenim ovisnostima nam se učinila jako zanimljiva, a ciljevi ovog umjetničkog natječaja kojeg smo željeli ostvariti su potaknuti kreativno stvaralaštvo mladih, afirmirati mlade umjetnike i osvjestiti o problemima i prevenciji suvremenih ovisnosti u lokalnoj zajednici. Sama riječ KREA(K)TIVNI je tvorenica od riječi kreativni i aktivni, što se odnosi na mlade kreativce u borbi protiv ovih ovisnosti. Riječ (NE)OVISNI predstavlja ih također kao neovisne od suvremenih ovisnosti, ali predstavlja  i onu drugu stranu, odnosno one koji se nalaze na njihovim radovima - ovisne osobe!

A sada ponešto o pobjednicima i njihovim radovima…

 

Prva nagrada: Dominik Badel, „Lice ovisnosti

DSC 0898Dominik Badel se počeo već sa 9  godina zanimati se za umjetnost i fotografiju. Kasnije počinje istraživati i ostale umjetničke forme kao što su grafika i grafički dizajn. Trenutno je učenik trećeg razreda Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, smjer grafički dizajn.

 

Naziv djela: Lice ovisnosti

Tehnika: fotomontaža

Godina izrade: 2013.

 

Ovo vizualno fotografsko umjetničko djelo nastalo je kolažno-montažnom obradom različitih fotografskih snimaka koje predstavljaju različite vrste ovisnosti. Tako samo „Lice ovisnosti“ podsjeća na kostursku lubanju, koja predstavlja konačan rezultat neumjerene konzumacije pojedinih tvari - ovisnosti. „Lice ovisnosti“ sastavljeno je od marihuane, cigareta i pića, a umjesto očiju gledaju nas dva velika ekrana koja poručuju: „Live fast, burn fast“ i „Sex, drugs `n rock `n roll“.

Ovaj rad je samo dio većega projekta na kojemu autor Dominik Badel radi, a u sklopu ove fotomontaže, na izložbi prikazujemo i zanimljiv video spomenutoga autora koji prikazuje proces nastajanja ove fotomontaže u photoshopu.

 

Druga nagrada:  Marin Franić, „S.O.S. za život“

DSC 0892

Marin Franić (Lukoran, Zadar, 1983.) osim što crta (otkad zna za sebe), piše neobične priče i pjesme. Za sebe kaže: “To san ja, i nebi imao dovoljan broj prstiju, kada bi morao nabrojati stvari koje volim…“ Iza njega su nekoliko izložbi: Sanjaj! Na tri, 4, sad, Kreativni nered (TVORNICA MAŠTE), Tragovima Sherlocka Holmesa ( No. 1. i 2.), zatim projekti sa skupinom „ZALET“, Theatar „TOLL“ i „MAS.med.ia“ itd.

 

Naziv djela: S.O.S. za život

Tehnika: kombinirana tehnika (kolaž, olovka, tuš, ljepljive trake, pjesma itd.)

Godina izrade: 2013.

 

Radom "S.O.S. za život" autor želi ukazati na veliki problem mladih sa anoreksijom i predstaviti borbu ovisnosti o izgledu. Sam autor o slici kaže još: „Ukazuje na pomoć onima koji pomoć trebaju, bez obzira koliko tiho dozivali... “!

Važan dio samog rada je i pjesma, koju je isti autor, Marin Franić, napisao. Riječi i slika zajedno tvore jednu cjelinu, te čine odnos vizualnog i tekstualnog koji karakterizira ekcese i istraživanja modernističkog i postmodernističkog  slikarstva. Ovdje riječi u slici i „slike u slici“ - kao fragmentarni trag, čine određenu kompoziciju slike uređenu kao struktura znakova, jer slike, baš poput riječi u tekstu, moramo iščitavati. Tekst je autorefleksivna analiza slike, odnosno narativni okvir razumijevanja slike. Fragmenti crteža asociraju na različite čimbenike; onaj koji dovodi do same ovisnosti o izgledu i anoreksiji (televizija predstavlja utjecaj medija), zatim na borbu i osjećaje osobe oboljele od anoreksije – poput zatvorene ptice u krletci, težnje za slobodom (ptice u letu), ključ, ruka kojoj je potrebna pomoć, te poprsje i kostur mlade ženske osobe  s lancem oko vrata u nemogućnosti  govora - kojeg će nam ispričati sama pjesma.

 

Treća nagrada: Dejan Seretinek, „The Wall-zid potrošačkog društva i konzumerizma"

DSC 0903

Dejan Seretinek (Zadar, 1988.) završio je Ekonomsko-birotehničku školu u Splitu. Trenutno je apsolvent jednopredmetnog studija povijesti na Sveučilištu u Zadru. Povremeno volontira, radi, i pohađa različite tečeve (za poslove web dizajnera, grafičkog dizajnera, računalnog operatera).

Naziv djela: „The Wall-zid potrošačkog društva i konzumerizma“

Tehnika: kombinirana tehnika, asamblaž, glina i keramičke bojice

Godina izrade: 2013.

 

 „The Wall-zid potrošačkog društva i konzumerizma“ predstavlja asamblaž – skulpturu (trodimenzionalni umjetnički objekt nastao spajanjem raznih predmeta i materijala). Ovaj aranžman se sastoji od predmeta iz svakodnevnoga života s kojim umjetnik ironično propituje karakter otpada masovne proizvodnje, te ocrtava potrošačko društvo i konzumerizam, što dovodi do različitih oblika ovisnosti. S ovim načinom samoga pristupa izrade i tehnike djela, autor Dejan Seretinek se približava umjetničkome smjeru koji se pojavio 60-ih godina XX.st. – Novome realizmu. Pristup otpadnom materijalu također se razvio i u neodadi, fluksusu, te hepeningu. Novi realizam (Nova figuracija), koji korespondira i sa pop artom te neodadom, ima za cilj istražiti stvarni predmet koji je postavljen u agresivan i kritički kontekst. I ovaj rad je izrađenu obliku asamblaža poput zida otpada iz kojeg „izlazi“ vrišteća glava.

Djelo pokazuje sličnosti s radovima franc. kipara Fernandeza Armana, suosnivača grupe Novih realista, koji je radio instalacije i asamblaže, postavljene bez estetiziranja, upotrebljavajući odbačene, u smeću nađene predmete. Arman je jednu skupinu svojih asamblaža nazvao „POUBELLES“ (franc. -„Kante za smeće“- na slici dolje desno), te je tim tretmanom dao komentar na velike količine smeća svojevrsne suvremenom konzumerizmu. No, za razliku od Armana, Dejan Seretinek u svoj radi unosi još jedan bitan elemenat – vrišteću glavu, koja je oblikovana od gline i bojana keramičkim bojama, a napravljena je po uzoru na scenu iz filma „Pink Floyd – The Wall“. kanta-za-smece Arman

 

 

Čestitamo još jednom svim ovim pobjednicima i nadamo se da će ovi umjetnički radovi poslužiti kao uzoran primjer svim drugim mladima, te da će izložba biti poticaj za uključivanje u mnoge druge umjetničke natječaje kojima se promiču isti i slični ciljevi.

 

 

 

 

 

 

 

 Martina Đurković, mag.hist.art.

 

 

 

 

 

 

 

“Izazovi migracije: Isti ljudi, druga mjesta”

 

 

Projekcija dokumentarnog filma „Izazovi migracija: Isti ljudi, druga mjesta“ održana je 19. prosinca 2013. u udruzi za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti CINAZ s početkom u 18.45h. Film je nastao za vrijeme studijskog posjeta 14 udruga mladih iz Dalmacije, Slavonije i Baranje nevladinim organizacijma u Austriji u lipnju 2013. Film je snimljen u okviru projekta „Empowerment Towards Equal Opportunities 2“. U istoimenom projektu udruga CINAZ sudjeluje već drugu godinu zaredom, te sa ostalim udrugama mladih iz cijele Hrvatske čine dio europske mreže nevladinih organizacija  'Grassroots Europe'.

Na projekciji je je sudjelovalo 10 mladih sa područja grada Zadra uključujući redatelja filma i člana CINAZ-a, Erika Lončara, i Martinu Đurković, predstavnicu CINAZ-a tijekom studijskog posjeta, a imali smo i čast ugostiti profesora sa Odjela na sociologiju Sveučilišta u Zadru, sociologa Svena Marcelića. Nakon projekcije filma koji je trajao 38 minuta, uslijedio je okrugli stol na kojem su svi posjetitelji raspravljali o svojim dojmovima o filmu, iznijeli svoja mišljanja i stavove o problemu migracija mladih (i unutarnjih i vanjskih), te podijelili vlastita iskustva o migracijama.

Svi sudionici su se složili da im je film bio dosta informativan, pogotovo jer su informacije dolazile iz više perspektiva i iskustava. Svaki sudionik je iznio neke činjenice iz filma koje su ga se posebno dojmile. Izneneđujući podaci bili su vezani uz prava migranata u Austriji, primjerice, da je za vrijeme školskih pauza u Austriji zabranjeno pričati bilo koji jezik osim njemačkog, što se planira uvesti i na društvenoj razini. Iskustvo nezaposlene migrantice Kristine iz Srbije je također ostavilo dojam na sudionike, koja ističe preduvjete koji su potrebni da bi se dobila crveno-bijela-crvena karta za trajno prebivalište u Austriji, koji joj opet nisu  jamstvo za dobiti posao i kartu ako se pokaže da postoji Austrijanac koji može obavljati isti posao kao i ona.

Film ukazuje na činjenicu da problemi migranata u Austriji nisu kulturološke naravi nego klasne naravi, s čime složio i Sven Marcelić koji je imao prilike živjeti kao migrant u Grazu.

Upitali smo sudionike što misle o pravima migranata u Hrvatskoj. Zaključili su da se sva društva slično ponašaju, odnosno, ako migrant ima novaca, svugdje je dobrodošao. Također se javljaju i predrasude na temelju nečijeg izgleda. U našoj državi je to najviše uočljivo na primjeru romskih zajednica. Ipak, Romi su na svome autohtonom području i nemaju svoju samostalnu državu, pa bi se trebali izdvojiti iz konteksta migranata kao npr. „gasterbajteri“.

Zanimljivo je bilo što su neki sudionici u raspravi podijelili i vlastita iskustva sa  migracijom u Austriju i Njemačku. Sudionik koji je živio kao migrant u Berlinu u Njemačkoj se nije složio sa iznešenom činjenicom u filmu od strane Hikmeta koji tvrdi da je teško uspjeti ako si „niža klasa“, jer smatra da sposoban čovjek može uspijeti u društvu i pronaći dobar posao. S druge strane, drugi sudionik je ispričao primjere kojima je želio ukazati da su migranti slabo plaćeni u pojedinim stranim zemljama, no ipak je lakše uspjeti ako je migrant dobrostojeći, te visokoobrazovaniji (jer zna jezik). Također su se složili da je olakšavajuća činjenica integriranja u društvo ako „vani“ imamo „nekoga svoga“.

Na postavljeno pitanje da li misle da je Austrija bila dobar odabir za studijski posjet i snimanje filma, odgovor je bio potvrdan i obrazložen. S obzirom da Francuska i Engleska imaju svoje bivše kolonije, kod njih je situacija bitno drugačija od same činjenice da se stanovnišvo sa područja bivše Jugoslavije doseljavalo nakon II. svjetskog rata u zemlje poput Austrije i Njemačke (koje nisu imale kolonije) radi potrebne radne snage.

Mladi su se izjasnili po pitanju položaja migranata u Hrvatskoj. Jedan sudionik je iznio vlastito iskustvo nakon što  je došao iz Njemačke, odnosno da nije imao pomoć pri učenju hrvatskoga jezika, paralelno je išao u srednju i osnovnu školu te da i danas još uvijek nije savladao jezik. Ipak, istaknuo je i neke dobre primjere u Hrvatskoj, kako je narod strpljiviji, ima veći prag tolerancije. Smatraju također da najviše u državi ima migranata koji dolaze iz zemalja s nižim standardom od Hrvatske, te su jezikom slični našem - konkretno Bosna i Hercegovina, koja je zemlja broj jedan u svijetu po pitanju iseljavanja. Smatraju da bi i u budućnosti situacija u Hrvatskoj mogla biti slična po tome pitanju, i da se val migranata iz nekih drugih zemalja u Hrvatsku, osim onih s područja bivše Jugoslavije, ne treba očekivati.

Također se istaknulo da se migrante u Hrvatskoj ne smatra kao konkurencija po pitanju pronalaska posla, jer se posao nalazi preko rodbinske veze (nepotizam) ili neke druge veze. Što se tiče samih azila za migrante, smatraju da ovisi od regije do regije u samoj državi, odnosno da nije isto ako se dolazi u metropolu ili neko manje mjesto. Potom se raspravljalo o unutarnjim migracijama. Dalmacija kao regija uz more ima više radnih mjesta preko turističke sezone, te u nju dolaze ljudi iz ostalih regija kontinentalne Hrvatske, najviše Slavonje i Baranje. S obzirom na nestašicu radnih mjesta i u Dalmaciji, Slavonce koji dolaze u Dalmaciju se ne doživljava kao prijetnju, jer se radi najčešće o fizički težim i slabo plaćenim poslovima. Slavonci smatraju da mladi ljudi u Dalmaciji nastoje emigrirati za bolji život u inozemstvo. 

Na hipotetsko pitanje da li mladi žele emigrirati u neku drugu državu ako im se pruži dobra poslovna prilika, mladi su odgovorili potvrdno ili suzdržano (zbog napuštanja obitelji). Smatraju da je val iseljavanja već krenuo, najviše u Kanadu. Sven Marcelić, profesor pri Sveučilištu u Zadru, smatra da je Hrvatska, uz Srbiju i BiH (područje bivše „Juge“), država s najvećim gubitkom obrazovanog stanovništva, odnosno iseljavanja u druge države. Također smatra i da migracije trenutno pogađaju najviše srednji društveni sloj koji si i može priuštiti privremene troškove. Iskazao je i interes da pokaže film svojim studentima i kolegama sa Odjela Sveučilišta u Zadru. Svi smo se složili da je film zanimljiv i vrijedan gledanja i da ćemo ga nastaviti promovirati i nakon projekcije.

DSC 0233

 

Morana Rogić, Martina Đurković

 

 

Dekorativni aranžmani za blagdanski stol

 

Materijal i priprema:

      Cjepanica

Sušeno voće (limuni, mandarine, jabuke, šipak)

Češeri

Svijeće (lučice ili one za adventski vijenac)

Ukrasne trakice

Jutena vreća ili mrežica za bukete

Malene kuglice za bor

Pištolj za vruće lijepljenje (najbolje, ali u obzir dolaze i druga ljepila)

Zlatni i/ili srebrni sprej

Po izboru  još: razne božićne figurice (snjegović, anđeli itd.), orasi, žirevi, grančice bršljana ili bora, cimeta, bijeli sprej...

Voće pripremimo tako da ih izrežemo na ploške i stavimo sušiti na sunce, u pećnicu ili pored neke peći. Treba imati na umu da je ovo period kada je dosta hladno, a ako voće sušimo samo na zraku danima, ono može popljesniviti. Također, od narančine kore možete napraviti razne oblike (škarama ili šablonama za kolače-kekse): zvjezdice, srca ili pak ružice (vidi sliku ispod). Oblici se prave dok je kora još svježa (pogotovo ružice), ali možete i rezuckati škarama razne oblike kad se kora malo osuši (ne kada se potpuno stvrdne). Napomena: ružice možete također oblikovati od žice i lišća. Ako ipak nemate vremena i volje sušiti i rezuckati voće, u raznim trgovačkim centrima možete ih naći već pripremljene.

orange-roses

 

Nakon što smo pripremili voće, cjepanicu i češere bi naravno trebalo malo oprati i osušiti (jer ipak će biti to sve na stolu). Ako ne želite da se cjepanica poslije dodatno mrvi, praši isl., možete ju premazati drvofiksom (ljepilo).

PICT0126  PICT0128  IMG 20131216 221253

Izrada aranžmana:

Sama priprema je ujedno i najduži postupak svega. Preporučam da najprije složite sve ukrase na cjepanicu, a zatim polijepite! Ovisno o veličini, obliku i teksturi cjepanice, razmislite o poretku svih ukrasa na nju. Ukrasnim trakicama (ili jutom, mrežicom) možete ukrasiti cjepanicu na način da je samo omotate oko nje, ili pak možete napraviti mašnice. Svijeće možete direktno polijepiti na cjepanicu ako su u pitanju lučice, ili pak staviti podmetač (koji može biti i sušeno voće!) pa svijeću na njega - ako je u pitanju svijeća za adventski vijenac (da ne bi curio vosak i da možete mijenjati svijeće kad se potroše). Ja sam za svoje aranžmane nabavila lučice koje izgledaju kao da imaju zrna kave (slike gore). Svijeće mogu biti po sredini, ali ako želite kršiti pravila simetrije, možete je polijepiti sa strane, kao ja. Kad se lijepilo s ukrasima osuši, poprskajte sve zlatnim ili srebrnim sprejem. Savjet:  ne pretjerivati ni u čemu! To znači, izaberite najviše tri boje i ne pretjerujte sa ukrasima (ja sam nabrojala primjere za materijale što možete iskoristiti, ali to ne znači da morate imati sve i staviti sve, ovisi što imate i koliko aranžmana radite). Doduše, prirodni materijali možda najbolje idu uz zlatni sprej (smeđi, narančasti i crvenkasti tonovi), ali ako mislite da se srebro više uklapa u vaš dom, nabavite bijele svijeće i kugice, trakice itd. Nikako ne bih preporučila da stavite i zlatni i srebrni sprej na jedan aranžman. Grančice bora ili bršljana možete polijepiti duž cjepanice, ili pak samo kao mali ukras uz neku kuglicu ili češer. No imajte na umu da će iglice s vremenom otpasti, i bršljan će uvenuti. Međutim, bršljan možete poprskati nekim fiksativom (lak za kosu, akrilni lak itd.) da bi bio čvrst i da lišće ne otpada.

I za kraj...

U ovom blogu dani su primjeri kako napraviti božićne aranžmane za stol, jer smo ih u udruzi radili u vrijeme kada je već pola svijećica na adventskom vijencu upaljeno. Naravno, vi možete od cjepanica napraviti i svoj adventski vijenac kada naravno dođe vrijeme za to. Da puno ne pišem, najbolje da pogledate fotografije i možda preuzmete neke ideje sa radionice koju smo kao udruga CINAZ organizirali u sklopu manifestacije “Đir po gradu“ (više o tome ovdje).

DSC 0155

DSC 0215

1471958 10201193515108009 917483637 n 1

Više slika sa radionice možete pogledati ovdje.

Svoj dekorativni božićni aranžman možete pokloniti nekoj vašoj dragoj osobi, ili pak izraditi sebi za dekoraciju. Sigurna sam da ćete uživati u mirisima sušenoga voća, grančicma jelke, cimeta i mirisnih svijeća na aranžmanu koje su vaše ruke kreirale.  :) 

Čestit Božić i sretna Nova 2014. godina svim korisnicima i volonterima udruge CINAZ i kluba mladih KLOOZ!

 

Martina Đurković

 

 

 

Stranica 3 od 4

Go to top