10 Dana bez Ekrana

Deset dana bez ekrana

--10 DANA DRUGAČIJEG GLEDANJA--

Projekt Deset dana bez ekrana smo pokrenuli u studenome 2008. godine u suradnji sa Xavierom Remyem, direktorom škole Ec Ziegelwasser i administratorom Centralne Službe Bas Rhin iz Francuske te Hrvatsko-francuskom udrugom u Zadru. Projekt je nastao kao rezultat dugogodišnjeg bavljenja problematikom medija i njihovog utjecaja na djecu i mlade, vodeći se suvremenim istraživanjima, ali i primjerima istovjetne prakse u inozemstvu. Ovo je ujedno i prvi projekt takve naravi u Hrvatskoj te zaslužuje posebnu pažnju, pohvalu i implementaciju u praksu. Cilj projekta je potaknuti učenike osnovnih škola na selektivno korištenje medija u razdoblju od deset dana. To znači da će učenici apstinirati od svih medijskih sadržaja s posebnim naglaskom na sadržaje koji nisu obrazovnog karaktera.

Tri glavna zadatka projekta su: - smanjiti vrijeme provedeno uz ekrane kako bi se poboljšala komunikacija među učenicima i između roditelja i djece - putem medijskih radionica razviti adekvatnije kompetencije za formiranje kritičkog stava prema pojedinim medijskim sadržajima. Radionice izvode stručnjaci iz udruge CINAZ. - kvalitetnije osmišljavati slobodno vrijeme.

Voditelji projekta su: prof. dr. sc. Zlatko Miliša, predsjednik udruge CINAZ i supervizor projekta Morana Rogić, prof., tajnica Udruge i koordinatorica projekta Nenad Vertovšek, dipl. politolog, voditelj Novinarske radionice Valentina grbić, prof., voditeljica medijskih radionica

REALIZACIJA PILOT PROJEKTA

Projekt je započeo u Francuskoj u svibnju 2008. godine na uzorku od 254 učenika u dobi od 7 do 12 godina navedene škole. U projektu u Francuskoj pokazalo se da su djeca “zarobljena medijima”. Udruga CINAZ je prilikom osmišljavanja projekta Deset dana bez ekrana pošla od pretpostavke da je problematika pretjeranog konzumiranja i ovisnosti o medijima kod djece i mladih već toliko uznapredovala i nadrasla mogućnosti „otpora“, da se oni više i ne mogu sami oduprijeti. Stoga im je nužno pomoći što širom i umreženijom aktivnošću, metodama i načinima koji potiču njihovo sudjelovanje i zanimanje. Namjera je akcije da se pridonese drugačijem korištenju ekrana, da se potakne kritički stav i promišljanje mladih u odnosu na ponudu konzumerski orijentiranog svijeta.

Rezultati istraživanja ankete na uzorku od 227 učenika triju zadarskih osnovnih škola (sedmi i osmi razredi) 2008. su ukazali na upozoravajuću činjenicu da se vrijeme mladih provedeno pred ekranima (televizora, mobitela i računala) izjednačilo (negdje i prekoračilo) s vremenom boravka u školi. Istraživanje Udruge CINAZ je pokazalo da:

11% učenika sjedi dnevno više od pet sati ispred računala, 25 % je više od sat i pol uz mobitel, a 12% je više od pet sati ispred televizora.

Zato autori s pravom govore da se radi o ovisnosti o medijima. Znajući da u medijima ima sve više zabavnog, ali i manipulirajućeg sadržaja, posljedice su sve pogubnije za kreativni izričaj mladih u slobodnom vremenu. To je iznimno važan argument u prilog tezi da nam trebaju stručnjaci iz oblasti medijske pedagogije. Na žalost, tek neki nastavnički fakulteti imaju taj kolegij. U tom kontekstu su velike obveze znanstvenika i stručnjaka kod otkrivanja svih kontroverzi razvoja tzv. novih medija, a to znači i u odgoju mladih za kreativno korištenje slobodnog vremena. U Francuskoj i Hrvatskoj su u većini slučajeva djeca zbog svoje neaktivnosti vezana uz ekrane. Ona nisu zaštićena od prevelikog medijskog konzumiranja. Iz tog razloga trebaju nam ovakvi projekti, u konačnom cilju stjecanja medijskih kompetencija za roditelje, nastavnike i učenike. Općekorisni ciljevi projekta te njegova zanimljivost i lakoća u provedbi, opravdat će svaki pomak školskih vlasti u tom smjeru.

U listopadu 2008. odabrana su 22 najzainteresiranija učenika i njihovi roditelji koji su odlučili sudjelovati u pilot-projektu Deset dana bez ekrana. Zadarski pilot projekt se je odvijao kroz četiri karakteristične faze: prethodno šire istraživanje među učenicima, središnju aktivnost apsitencije od ekrana, zajed- ničke radionice učenika i roditelja te završni susret s druženjem. Središnja akcija odvijala se u razdoblju od 9. do 18. studenoga 2008. godine.

PROJEKT DESET DANA BEZ EKRANA NA NACIONALNOJ RAZINI

Nakon medijskog odjeka projekta Udruga je krenula u realizaciju ideje o podizanju i provođenju projekta na nacionalnoj razini. Cilj je bio upoznati ravnatelje, stručne suradnike i nastavnike osnovnih škola diljem Hrvatske s problematikom medija i provedenim projektom te ih animirati za pokretanje iste inicijative u njihovim školama. U suradnji s gospodinom Goranom Tudorom, dipl. ing., osnivačem Centra menadžerske knjige (M.E.P.), koji je prepoznao važnost i aktualnost projekta, autori projekta iz udruge CINAZ su 2010. godine izradili i tiskali priručnik Deset dana bez ekrana – priručnik/radionica za razvoj kritičkog i selektivnog korištenja triju ekrana u mladih. Priručnik je dobio brojne pozitivne stručne recenzije i potvrdio se kao dobrodošao u praksi od strane korisnika, a što je bila i glavna namjera autora. U priručniku su jasno, sažeto i sustavno opisane sve opasnosti suvremenih medija, konkretni koraci, faze i upute za provođenje projekta te dati prijedlozi za radionice i aktivnosti s učenicima, te ponuđeni savjeti i aktivnosti usmjereni na roditelje koji uvelike pomažu smanjenju korištenja triju ekrana u obitelji. Distribucijom priručnika školama diljem Hrvatske projekt je konačno zaživio i na nacionalnoj razini.

Za provedbu projekta se je do konca 2010. godine zainteresiralo 20-ak osnov- nih škola iz različitih dijelova Republike Hrvatske. Škole koje su projekt uspjele na vrijeme implementirati u školski kurikulum započele su s planiranjem i pri- premom aktivnosti. Autori projekta su školama dostavili svu dokumentaciju koja prati projekt te osposobila djelatnike škola za provedbu projekta, ali i provođenje radionica medijskog odgoja s učenicima.

Središnjoj akciji apstinencije od ekrana, kao dio i početna faza projekta, pret- hodi ispitivanje učestalosti korištenje medija učenika.

ANALIZA ANKETE O UČESTALOSTI KORIŠTENJA MEDIJA

Anketom su do kraja 2011.obuvaćena 1122 učenika uzrasta od petog do osmog razreda iz deset osnovnih škola s područja grada Zadra (ukupno četiri škole), zatim Solina, Cavtata, Kaštel Starog, Dugog Sela, Perušića i Rijeke. Učenici su odgovarali na 21 pitanje kojima se ispituju njihove navike i aktivnosti vezane uz korištenje triju ekrana (televizija, kompjutor i mobitel,). U ispitivanje je bio uključen podjednak broj dječaka i djevojčica. rezultate provedenih anketa možete pronaći u knjizi Tamna strana ekrana. (stavi link na publikacije)

Sve detaljne informacije o organizaciji projekta možete naći u priručniku za organizatore: Deset dana bez ekrana – priručnik/radionica za razvoj kritičkog i selektivnog korištenja triju ekrana (autori: Goran Tudor, prof. dr. sc. Zlatko Miliša, Mirela Tolić, Nenad Vertovšek, Ivana Drobac). Priručnik možete podići: http://www.gjb.hr/pdf/10-dana-bez-ekrana.pdf Ili pronaći u knjizi Tamna strana ekrana.

Priručnik, knjiga Tamna strana ekrana i svi dodatni materijali se pro bono dijele školama koje prihvate projekt, a oko troškova edukacije edukatora u trajanju od dva školska sata ravnatelji se mogu dogovoriti s Moranom Rogić, tajnicom udruge CINAZ – vidjeti kontakt adresu Udruge.

Unaprijed se radujemo Vašem odazivu!

EVALUACIJA PROJEKTA:

Uspjeh projekta i samu atmosferu tijekom deset dana asptinencije od ekrana najbolje dočaravaju originalni komentari učenika i roditelja koje smo prikupili iz njihovih dnevnih zapisa, ali i evaluacijskih listića koje su popunjavali po završetku projketa.

KOMENTARI UČENIKA:

- Nisam razmišljao o medijima. Bez njih sam se zabavljao isto kao što bih se zabavljao s njima
- Hoću facebook! Hoću TV!
- Ništa nisam poželjela koristiti jer mi je cijeli dan bio zabavan i zanimljiv. Tek sam sad skužila da je to moguće i bez medija.
- Ovaj projekt mi je otvorio oči! - Nisam poželjela gledati neke zabavne emisije na TV-u, shvatila sam da mogu i bez njih.
- Cijelu večer sam bila okrenuta od televizije leđima i slušala, „a nisam se ni okrenula”.
- Nisam bila uz ekran i ne želim biti!
- Upoznavanje zanimljivih igara i zabave bez ekrana.
- Više sam bio vani, a ne buljio u TV ili kompjuter.
- Roditelji mi pomažu u tome da izdržim bez TV-a, moram biti jaka.
- Nakon dugo vremena pričala sam viceve sa sestrom. - Ponosan sam na sebe!
- Dokazala sam da ja to mogu.
- Shvatio sam da mi dan prođe uzalud kad sam samo na ekranu.
- Svidjelo mi se što sam se više igrala.
- Mogu u svakom trenutku nešto pitati, jer je TV ugašen, a roditelji nisu zauzeti ekranima.
- Gledao sam TV. Nema opravdanja, bilo mi je dosadno.
- Bolje se igrati nego sjediti ispred TV-a.
- Osjećaj igre i druženja s prijateljima bio je prekrasan.
- Nije bilo problema, moje učenje i ocjene su se popravili.
- Imao sam osjećaj kao da sam potpuno odvojen od ostatka svijeta.
- Uopće nije tako strašno odreći se ekrana. Život je normalan i moguć i bez njih.
- Imao sam više vremena za igru, ali nisam uspio izdržati skroz bez ekrana.
- Danas sam osjetila da se polako odvikavam od svih ekrana. Shvatila sam da je ovaj projekt koristan. Nisam poželjela ni jedan ekran.
- Gdje god se okrenem pokraj mene je ekran i to je moja svakodnevica.
- Bila sam na facebooku da napunim baterije.
- Svidjelo mi se to što sam tek s ovim projektom shvatila koliko imam slobodnog vremena za zabavu.

KOMENTARI RODITELJA:

- Ovih deset dana nekima su bili podsjetnik na stara vremena kada je kuhinja bila središte doma.
- Stvarno je dobro ručati bez televizora. Mislim da ću poslije svega ja nastaviti s tom navikom. S ovim projektom sam dobila i ja i moja kći.
- Nema potrebe više gledati gluposti na televizoru.
- Kad bi ovakvih projekata bilo češće ja kao roditelj prva bih predložila i ostalima da pokušaju, jer je nešto savršeno.
- Izdržao sam cijeli dan bez interneta i TV-a, a da ne povjeruješ!
- Tako je bilo dobro cijeli tjedan da ćemo se truditi nastaviti i dalje.
- Raduje nas shvaćanje da nam dijete nije ovisnik i da može bez ekrana.
- Napokon da malo više uči!
- Primijetila sam da mi dijete jedva čeka da se TV upali.
- Mislila sam da je to nemoguće izvesti u našoj obitelji, ali pokazalo se suprotno.
- Sretna sam zbog ove akcije.
- Moje dijete ima krizu. Oko 20h intenzivno se igramo.
- Nakon 10 dana međusobnog druženja i razgovora, shvatila sam da puno toga ne znamo jedni o drugima.
- Željni smo jedni drugih, ali nas ponekad ekran razdvoji.
- Iznenađujuće za moju kćer je čitanje knjige skoro pa svaku večer.
- Dijete više razgovara o svojim problemima u školi i van nje te je veselije. - Moglo bi se definitivno živjeti bez TV-a!
- Godilo mi je ovo rijeme bez TV-a jer smo vratili komunikaciju u obitelj. Ovaj je izazov prošao bez teškoća. Obećali smo si da više nećemo mnogo gledati TV i ostale medije.
- Prednost ugašenog televizora je da se obitelj više okuplja za stolom, bez buke i glasnih tonova. Mogli smo razvijati znanja i vještine upoznavajući nove igre.
- Za ekranima djeca posežu samo kada im je dosadno i kada nemaju društvo.
- Voljela bih da bude još ovakvih izazova, ali da bude još više uključenih obitelji, naročito one kod kojih su roditelji prezaposleni.
- Može se organizirati život bez ekrana, ali bila sam “policajac!” Nažalost, svi smo mi robovi male kutije koja je promijenila svijet. Više razgovora, komunikacije i čitanja svakako je bilo. Projekt je odličan i svakako ga podržavam.
- Projekt je dobar jer se obitelj više zbližila, više se razgovaralo.
- Iznenadila me njezina volja da svakodnevno sudjeluje u kućanskim po- slovima, bez moje zamolbe. Kada pravim kolače želi naučiti kako se rade.
- S kompjuterom i mobitelom je išlo lako, ali televizija je zahtijevala kom- promise.
- Lijep način „vraćanja“ djece roditeljima i odlijepljivanja od moćnih medija.
- Petra je kvalitetnije pisala domaći i učila i uspjela popraviti neke ocjene.
- Mislim da nismo obitelj za ovakav projekt, izdržali smo nekako, ali više ne bi mogli! Navike ne možemo mijenjati!
- Ovo je bija odličan projekt i uskoro bi ga mogli i ponoviti.
- Deset dana bez ekrana projekt je koji je mom djetetu donio više osmijeha.