“Izazovi migracije: Isti ljudi, druga mjesta”

 

 

Projekcija dokumentarnog filma „Izazovi migracija: Isti ljudi, druga mjesta“ održana je 19. prosinca 2013. u udruzi za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti CINAZ s početkom u 18.45h. Film je nastao za vrijeme studijskog posjeta 14 udruga mladih iz Dalmacije, Slavonije i Baranje nevladinim organizacijma u Austriji u lipnju 2013. Film je snimljen u okviru projekta „Empowerment Towards Equal Opportunities 2“. U istoimenom projektu udruga CINAZ sudjeluje već drugu godinu zaredom, te sa ostalim udrugama mladih iz cijele Hrvatske čine dio europske mreže nevladinih organizacija  'Grassroots Europe'.

Na projekciji je je sudjelovalo 10 mladih sa područja grada Zadra uključujući redatelja filma i člana CINAZ-a, Erika Lončara, i Martinu Đurković, predstavnicu CINAZ-a tijekom studijskog posjeta, a imali smo i čast ugostiti profesora sa Odjela na sociologiju Sveučilišta u Zadru, sociologa Svena Marcelića. Nakon projekcije filma koji je trajao 38 minuta, uslijedio je okrugli stol na kojem su svi posjetitelji raspravljali o svojim dojmovima o filmu, iznijeli svoja mišljanja i stavove o problemu migracija mladih (i unutarnjih i vanjskih), te podijelili vlastita iskustva o migracijama.

Svi sudionici su se složili da im je film bio dosta informativan, pogotovo jer su informacije dolazile iz više perspektiva i iskustava. Svaki sudionik je iznio neke činjenice iz filma koje su ga se posebno dojmile. Izneneđujući podaci bili su vezani uz prava migranata u Austriji, primjerice, da je za vrijeme školskih pauza u Austriji zabranjeno pričati bilo koji jezik osim njemačkog, što se planira uvesti i na društvenoj razini. Iskustvo nezaposlene migrantice Kristine iz Srbije je također ostavilo dojam na sudionike, koja ističe preduvjete koji su potrebni da bi se dobila crveno-bijela-crvena karta za trajno prebivalište u Austriji, koji joj opet nisu  jamstvo za dobiti posao i kartu ako se pokaže da postoji Austrijanac koji može obavljati isti posao kao i ona.

Film ukazuje na činjenicu da problemi migranata u Austriji nisu kulturološke naravi nego klasne naravi, s čime složio i Sven Marcelić koji je imao prilike živjeti kao migrant u Grazu.

Upitali smo sudionike što misle o pravima migranata u Hrvatskoj. Zaključili su da se sva društva slično ponašaju, odnosno, ako migrant ima novaca, svugdje je dobrodošao. Također se javljaju i predrasude na temelju nečijeg izgleda. U našoj državi je to najviše uočljivo na primjeru romskih zajednica. Ipak, Romi su na svome autohtonom području i nemaju svoju samostalnu državu, pa bi se trebali izdvojiti iz konteksta migranata kao npr. „gasterbajteri“.

Zanimljivo je bilo što su neki sudionici u raspravi podijelili i vlastita iskustva sa  migracijom u Austriju i Njemačku. Sudionik koji je živio kao migrant u Berlinu u Njemačkoj se nije složio sa iznešenom činjenicom u filmu od strane Hikmeta koji tvrdi da je teško uspjeti ako si „niža klasa“, jer smatra da sposoban čovjek može uspijeti u društvu i pronaći dobar posao. S druge strane, drugi sudionik je ispričao primjere kojima je želio ukazati da su migranti slabo plaćeni u pojedinim stranim zemljama, no ipak je lakše uspjeti ako je migrant dobrostojeći, te visokoobrazovaniji (jer zna jezik). Također su se složili da je olakšavajuća činjenica integriranja u društvo ako „vani“ imamo „nekoga svoga“.

Na postavljeno pitanje da li misle da je Austrija bila dobar odabir za studijski posjet i snimanje filma, odgovor je bio potvrdan i obrazložen. S obzirom da Francuska i Engleska imaju svoje bivše kolonije, kod njih je situacija bitno drugačija od same činjenice da se stanovnišvo sa područja bivše Jugoslavije doseljavalo nakon II. svjetskog rata u zemlje poput Austrije i Njemačke (koje nisu imale kolonije) radi potrebne radne snage.

Mladi su se izjasnili po pitanju položaja migranata u Hrvatskoj. Jedan sudionik je iznio vlastito iskustvo nakon što  je došao iz Njemačke, odnosno da nije imao pomoć pri učenju hrvatskoga jezika, paralelno je išao u srednju i osnovnu školu te da i danas još uvijek nije savladao jezik. Ipak, istaknuo je i neke dobre primjere u Hrvatskoj, kako je narod strpljiviji, ima veći prag tolerancije. Smatraju također da najviše u državi ima migranata koji dolaze iz zemalja s nižim standardom od Hrvatske, te su jezikom slični našem - konkretno Bosna i Hercegovina, koja je zemlja broj jedan u svijetu po pitanju iseljavanja. Smatraju da bi i u budućnosti situacija u Hrvatskoj mogla biti slična po tome pitanju, i da se val migranata iz nekih drugih zemalja u Hrvatsku, osim onih s područja bivše Jugoslavije, ne treba očekivati.

Također se istaknulo da se migrante u Hrvatskoj ne smatra kao konkurencija po pitanju pronalaska posla, jer se posao nalazi preko rodbinske veze (nepotizam) ili neke druge veze. Što se tiče samih azila za migrante, smatraju da ovisi od regije do regije u samoj državi, odnosno da nije isto ako se dolazi u metropolu ili neko manje mjesto. Potom se raspravljalo o unutarnjim migracijama. Dalmacija kao regija uz more ima više radnih mjesta preko turističke sezone, te u nju dolaze ljudi iz ostalih regija kontinentalne Hrvatske, najviše Slavonje i Baranje. S obzirom na nestašicu radnih mjesta i u Dalmaciji, Slavonce koji dolaze u Dalmaciju se ne doživljava kao prijetnju, jer se radi najčešće o fizički težim i slabo plaćenim poslovima. Slavonci smatraju da mladi ljudi u Dalmaciji nastoje emigrirati za bolji život u inozemstvo. 

Na hipotetsko pitanje da li mladi žele emigrirati u neku drugu državu ako im se pruži dobra poslovna prilika, mladi su odgovorili potvrdno ili suzdržano (zbog napuštanja obitelji). Smatraju da je val iseljavanja već krenuo, najviše u Kanadu. Sven Marcelić, profesor pri Sveučilištu u Zadru, smatra da je Hrvatska, uz Srbiju i BiH (područje bivše „Juge“), država s najvećim gubitkom obrazovanog stanovništva, odnosno iseljavanja u druge države. Također smatra i da migracije trenutno pogađaju najviše srednji društveni sloj koji si i može priuštiti privremene troškove. Iskazao je i interes da pokaže film svojim studentima i kolegama sa Odjela Sveučilišta u Zadru. Svi smo se složili da je film zanimljiv i vrijedan gledanja i da ćemo ga nastaviti promovirati i nakon projekcije.

DSC 0233

 

Morana Rogić, Martina Đurković

 

 

Dekorativni aranžmani za blagdanski stol

 

Materijal i priprema:

      Cjepanica

Sušeno voće (limuni, mandarine, jabuke, šipak)

Češeri

Svijeće (lučice ili one za adventski vijenac)

Ukrasne trakice

Jutena vreća ili mrežica za bukete

Malene kuglice za bor

Pištolj za vruće lijepljenje (najbolje, ali u obzir dolaze i druga ljepila)

Zlatni i/ili srebrni sprej

Po izboru  još: razne božićne figurice (snjegović, anđeli itd.), orasi, žirevi, grančice bršljana ili bora, cimeta, bijeli sprej...

Voće pripremimo tako da ih izrežemo na ploške i stavimo sušiti na sunce, u pećnicu ili pored neke peći. Treba imati na umu da je ovo period kada je dosta hladno, a ako voće sušimo samo na zraku danima, ono može popljesniviti. Također, od narančine kore možete napraviti razne oblike (škarama ili šablonama za kolače-kekse): zvjezdice, srca ili pak ružice (vidi sliku ispod). Oblici se prave dok je kora još svježa (pogotovo ružice), ali možete i rezuckati škarama razne oblike kad se kora malo osuši (ne kada se potpuno stvrdne). Napomena: ružice možete također oblikovati od žice i lišća. Ako ipak nemate vremena i volje sušiti i rezuckati voće, u raznim trgovačkim centrima možete ih naći već pripremljene.

orange-roses

 

Nakon što smo pripremili voće, cjepanicu i češere bi naravno trebalo malo oprati i osušiti (jer ipak će biti to sve na stolu). Ako ne želite da se cjepanica poslije dodatno mrvi, praši isl., možete ju premazati drvofiksom (ljepilo).

PICT0126  PICT0128  IMG 20131216 221253

Izrada aranžmana:

Sama priprema je ujedno i najduži postupak svega. Preporučam da najprije složite sve ukrase na cjepanicu, a zatim polijepite! Ovisno o veličini, obliku i teksturi cjepanice, razmislite o poretku svih ukrasa na nju. Ukrasnim trakicama (ili jutom, mrežicom) možete ukrasiti cjepanicu na način da je samo omotate oko nje, ili pak možete napraviti mašnice. Svijeće možete direktno polijepiti na cjepanicu ako su u pitanju lučice, ili pak staviti podmetač (koji može biti i sušeno voće!) pa svijeću na njega - ako je u pitanju svijeća za adventski vijenac (da ne bi curio vosak i da možete mijenjati svijeće kad se potroše). Ja sam za svoje aranžmane nabavila lučice koje izgledaju kao da imaju zrna kave (slike gore). Svijeće mogu biti po sredini, ali ako želite kršiti pravila simetrije, možete je polijepiti sa strane, kao ja. Kad se lijepilo s ukrasima osuši, poprskajte sve zlatnim ili srebrnim sprejem. Savjet:  ne pretjerivati ni u čemu! To znači, izaberite najviše tri boje i ne pretjerujte sa ukrasima (ja sam nabrojala primjere za materijale što možete iskoristiti, ali to ne znači da morate imati sve i staviti sve, ovisi što imate i koliko aranžmana radite). Doduše, prirodni materijali možda najbolje idu uz zlatni sprej (smeđi, narančasti i crvenkasti tonovi), ali ako mislite da se srebro više uklapa u vaš dom, nabavite bijele svijeće i kugice, trakice itd. Nikako ne bih preporučila da stavite i zlatni i srebrni sprej na jedan aranžman. Grančice bora ili bršljana možete polijepiti duž cjepanice, ili pak samo kao mali ukras uz neku kuglicu ili češer. No imajte na umu da će iglice s vremenom otpasti, i bršljan će uvenuti. Međutim, bršljan možete poprskati nekim fiksativom (lak za kosu, akrilni lak itd.) da bi bio čvrst i da lišće ne otpada.

I za kraj...

U ovom blogu dani su primjeri kako napraviti božićne aranžmane za stol, jer smo ih u udruzi radili u vrijeme kada je već pola svijećica na adventskom vijencu upaljeno. Naravno, vi možete od cjepanica napraviti i svoj adventski vijenac kada naravno dođe vrijeme za to. Da puno ne pišem, najbolje da pogledate fotografije i možda preuzmete neke ideje sa radionice koju smo kao udruga CINAZ organizirali u sklopu manifestacije “Đir po gradu“ (više o tome ovdje).

DSC 0155

DSC 0215

1471958 10201193515108009 917483637 n 1

Više slika sa radionice možete pogledati ovdje.

Svoj dekorativni božićni aranžman možete pokloniti nekoj vašoj dragoj osobi, ili pak izraditi sebi za dekoraciju. Sigurna sam da ćete uživati u mirisima sušenoga voća, grančicma jelke, cimeta i mirisnih svijeća na aranžmanu koje su vaše ruke kreirale.  :) 

Čestit Božić i sretna Nova 2014. godina svim korisnicima i volonterima udruge CINAZ i kluba mladih KLOOZ!

 

Martina Đurković

 

 

 

Radionica u Varaždinu: Omogućimo to putem EU fondova! 

 

Kao pripravnica u udruzi za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti CINAZ primljena sam na radionicu “Omogućimo to putem europskih fondova”, putem prijave i motivacijskog pisma.

Radionica u okviru projekta  „Omogućimo to putem EU fondova“,  organizirane preko Organizacije za građanske inicijative (OGI) održala se od 14. do 16. listopada 2013. u Hotelu „Turist“ u Varaždinu. Dvodnevna radionica bila je namjenjena  za predstavnike organizacija civilnog društva, javnih ustanova te lokalne i regionalne samouprave. Projekt je financirala Europska unija iz sredstava programa IPA Info 2011.

Radionica je imala za cilj pripremiti sudionike za što bolje korištenje sredstava iz Strukturnih fondova te Kohezijskog fonda Europske unije. Opći cilj projekta je potpora hrvatskim institucijama i delegaciji EU prilikom komunikacijskih napora na teme općenitog razumijevanja politika i programa EU. Radionicu su vodili stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom izrade i provedbe projekata financiranih sredstavima EU.

Važno je znati kako uopće dolazi do natječaja iz Europskih fondova. Naime, Republika Hrvatska definira svoje prioritete za razdoblje sljedećih 7 godina. Zatim se pregovara s EU, i ukoliko je dogovor postignut, sklapa se financijski sporazum. Temeljem toga, RH raspisuje natječaj u obliku provedbe, i kad krene provedba, tu nastupamo mi, odnosno članovi udruga, organizacija civilnog društva, javnih ustanova te lokalne i regionalne samouprave.

Prvi dan, u ponedjeljak učili smo o smjernicama za podnositelje projektnih prijedloga projekta, koje smo zatim vježbali na temelju predloška: koji su opći ciljevi projekta, prioritetna područja, koji su rokovi (za primjerice dostavu projektnih prijedloga), koju dokumentaciju i u koliko primjeraka šaljemo, tko su prijavitelji a tko suprijavitelji, koji su troškovi, administrativni dio, itd. Naučila sam mnogo toga, primjerice, koliko je važan sažetak projektnog prijedloga ("Concept note"), jer je to prvi korak u ocjenjivanju projekta nakon administrativne provjere. Od ukupno 50 bodova, treba zadovoljiti minimalno 30. Relevantnost projekta najvažniji je dio concept note-a, i zato je važno odgovoriti na sva pitanja. Trebamo znati opisati kako je projekt u skladu s ciljevima i prioritetima natječaja navedenih u Smjernicama za prijavitelje.

U utorak, započeli smo s upoznavanjem logičke matrice projekta, čiji je cilj korištenja poboljšanje upravljanja projektima. Pristup logičkog okvira je razvijen 1969. god., a Europska komisija ga koristi od 1992. godine. Što je uopće pristup logičke matrice? PLM je analitički proces i skup alata koji se koriste za planiranje, provedbu, praćenje i evaluaciju projekata. Logička matrica sadrži: hijerarhijski prikaz ciljeva, pretpostavke bitne za uspješnu provedbu projekta, pokazatelje uspjeha projekta, izvore provjere postignuća projekta, sredstva provedbe i troškove projekta. Učili smo faze analize i faze planiranja logičke matrice, odnosno tko su dionici, kako raditi problemsko stablo (problema i ciljeva), strategije, rizike, indikatore itd. Nakon upoznavanja s logičkom matricom, krenuli smo s cjelovitom prijavom ("Full aplication form"). Najvažnije za projekt je: relevantnost, odnosno problematika mora biti relevantna u odnosu na EU, državne i lokalne strategije i druge politike - i to utemeljene na korisničkoj populaciji. Druga važna stvar je dizajn aktivnosti, odnosno provedba, koliko će biti inovativne i korisne. Treća najvažnija stvar je odnos troška na efekt projekta, odnosno iznos koji tražimo za provedbu mora biti realan!

Zadnji dan, u srijedu, radili smo izradu proračuna projekta i financijsko izvještavanje. Tu su i mnoga pravila koje nam propisuje EU u pisanju projekata, a ja ću navesti samo neke. Između svega važna je vidljivost svakog projekta, radionice ili aktivnosti, odnosno važno je staviti zastavicu EU (plava sa zvjezdicama), a sva oprema koju ćemo kupiti putem ovih projekata mora biti proizvedena u EU! Također, projekti se za sada još uvijek pišu na engleskom jeziku.

Kao neki zaključak rekla bih da sam mnogo toga tijekom ove radionice naučila, ne samo kako pisati projekte za EU, nego i općenito o projektima i projektnoj dokumentaciji. Shvatila sam da koliko je bitno kvalitetno napisati projekt, kako je važno imati dobre organizacijske sposobnosti  i ostale vještine, ali i koji su rizici, ako primjerice, nije sve dobro i detaljno promišljeno i razrađeno ili premašuje proračun. I eto, za kraj slijede još nekoliko slikica s radionice i to je to.

PICT0005

 

PICT0006

 

PICT0019

 

PICT0018

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Martina Đurković

 

 

 

Studijski posjet Silkeborg Production School udruzi CINAZ !

 

Danska škola Silkeborg Production School je na zajedničkom druženju s udrugom CINAZ razmjenila vlastita iskustva i probleme iz područja nezaposlenosti i obrazovanja, koje muči i Hrvatsku, s ciljem unaprijeđivanja ovih zajedničkih problema.

P1060029

                                                                                     Predstavnici danske Silkeborg Production School i udruge CINAZ

Druženje, odnosno predstavljanje i razmjena iskustva danske Silkeborg Production School i udruge CINAZ odvijalo se u Zadru 25. rujna 2013. godine. Silkeborg Production School je tražila organizaciju u Hrvatskoj s kojom imaju slične interese za organizirani studijski posjet, te smo imali čast da su odabrali baš udrugu CINAZ. Studijski posjet su organizirali s ciljem dobivanja i razmjene ideja u rješavanju zajedničkih problema koje muče mlade u Danskoj i Hrvatskoj.

Tridesetak učitelja Silkeborg Production School su s velikom pažnjom poslušali predstavljanje i prezentaciju o djelovanju i postignućima udruge CINAZ. Iz predstavljanja Silkeborg Production School, kao nevladine organizacije, saznajemo da provode radionice dizajna, stolarstva, obrade metala i čelika, medijske radionice, projektni menadžment, radionice kuhanja, i organizacija različitih događanja. Naravno, kao i u našoj udruzi, i ovoj nevladinoj organizaciji radionice su besplatne. Glavni im je cilj da pripreme mlade ljude za dodatno obrazovanje i/ili posao. Uvjeti su da polaznici imaju između 16 i 25 godina, da nemaju predhodno formalno obrazovanje i da su nezaposleni. Ono što je nama bilo zanimljivo jest činjenica da ovaj oblik obrazovanja financira danska vlada, a tijekom trajanja programa mladima su pokriveni čak džeparac i određena vrsta stipendije! Uzmemo li u obzir da u ovoj najmanjoj nordijskoj zemlji smještenoj na sjeveru Europe ima čak 80 ovakvih škola, da 65 posto polaznika završava ovu školu, smatram da je ovakav način obrazovanja od velike pomoći pri riješavanju problema nezaposlenosti mladih i stjecanja iskustva i prakse. Organizacija također prati daljnji rad i razvoj svojih polaznika te često dobivaju povratne informacije o uspjesima polaznika nakon završetka školovanja. Polaznici, kojih je trenutno 170 mladih ljudi, ostaju u školi prema vlastitoj potrebi, odnosno od par mjeseci do godinu dana, nakon čega dobivaju certifikat o položenom usavršavanju, objasnio nam je na naš upit Jasper Hawsen. Također, uzimaju i u obzir djecu s posebnim potrebama, primjerice, jedan im je polaznik gluhonjem, a trude se da polaznici ostaju zainteresirani za nastavu, pa se nerijetko radionice odvijaju i u prirodi. Podpredsjednica pri Silkeborg Productin School, Mariane Fenger, istakla je da su oni, baš poput udruge CINAZ, krenuli od potreba mladih na lokalnoj razini, te su se izborili da danska vlada ovu ideju o obrazovanju i zapošljavanju mladih prepozna kao potencijal i započne financirati.

Naravno i naša vlada poduzima određene mjere zapošljavanja mladih kao što je, primjerice, stručno osposobljavanje i javni rad. Budući da i sami imamo pripravnicu Martinu, odnosno na stručnom osposobljavanju od godinu dana za 1600 kn mjesečno, te joj ne ide staž, smatramo da je ovaj način „zapošljavanja“ samo privremeno riješavanje problema nezaposlenosti. Možda bi se trebali ugledati na skandinavske zemlje, i hitno poduzeti nove mjere zapošljavanja, jer istraživanja govore da je trenutno nezaposlenih mladih osoba u Hrvatskoj oko 52 posto, u dobi ispod 25 godina!

Sa danskom školom Silkeborg namjeravamo ostati u kontaktu te ih naravno otići posjetiti. Također ono što veže obje organizacije jest činjenica da želimo pomoći mladim nezaposlenim osobama, te s tim ciljem planiramo prijaviti neke zajedničke projekte. Radujemo se novim iskustvima!

Morana Rogić, Martina Đurković

 

 

Neformalna edukacija kao odličan način učenja i umrežavanja mladih!

Kao pripravnica i volonterka u udruzi CINAZ po prvi puta sam sudjelovala u treningu „Open Campus: Discovering multimedia for inclusion and social rights & getting ready for action“. Organizator je Youth for Exchange and Understanding International (YEU). Na treningu je prisustovalo 17 sudionika iz Hrvatske, Slovenije, Nizozemske, Poljske, Belgije, Turske i Francuske.

Trening, osmišljen kao neformalna edukacija, trajao je od 14.- 23. 9. 2013., a održavao se  u Omladinskom hostelu u Zadru. Nakon međusobnog upoznavanja i upoznavanja grada Zadra, krenuli smo u istraživanje ljudskih i socijalnih prava. Tijekom treninga sudionici su naučili mnogo toga o socijalnim pravima, socijalnoj uključenosti i prepreke (ekonomske, geografske, invaliditetu itd.) s različitim referentnim točkama: zapošljavanje, diskriminacije, rasizma, ksenofobije, raznolikosti, siromaštva, pristup obrazovanju i osposobljavanju itd. Osim zalaganja i pružanja razumjevanja za ljudska i socijalna prava i marginalizacije, jedan od ciljeva ovoga treninga bio je stvoriti online platformu za učenje i umrežavanje udruga i mladih, čime bi se povećala razmjena znanja. Sudionici su trebali otkriti kako stvoriti sadržaj za blogove, videa, dokumentarce, kako koristiti online platformu i druge online alate i različite društvene medije. Nakon korištenja audio-vizualnih i multimedijalnih alata, kreirali smo vlastiti blog, izveli kratke performanse „We are all equal!“ na Narodnom trgu i morskim orguljama, te snimili  „Flash Mob“. Što smo poručili slučajnim prolaznicima? Katolici, muslimani, migranti, HIV pozitivni, homoseksualci, samohrane majke, silovani, plavuše, anoreksični... svi smo mi jednaki! Više o svemu tome možete pronaći na našem blogu: http://zadaropencampus.wordpress.com/

Po svemu sudeći, zaključila bih da je ovaj trening bio za mene odličan način učenja kroz druženje, odnosno neformalnu edukaciju. Nakon što smo dobili potrebne vještine i znanja o sadržaju, metodologiji i tehnologiji, nakon treninga zajedno s ostalim sudionicima izrađujem konkretan akcijski plan koji će se provoditi na lokalnoj zajednici. Također, naučila sam mnogo u radu s timovima, upoznala mnogih mladih ljudi i prijatelja, podijelila svoja iskustva te čula tuđa iskustva i probleme. Smatram da je ovakva vrsta treninga idealna prilika za mlade ljude koji žele iskusiti nešto novo i uzbudljivo, kreativno izraziti svoje ideje, mišljenja, iskustva, naročito o socijalnom uključivanju i socijalnim pravima.

 sudionici i treneri

we are all equal

Martina Đurković